| Abstract | Smatra se da je općeniti cilj svakog poduzeća maksimizacija dobiti odnosno bogatstva vlasnika. To je takozvani tradicionalni cilj poduzeća, u kojega osim maksimizacije dobiti spada još i opstanak poduzeća na tržištu i zadovoljavajući profit. Poduzeće, kao organizacija koja troši određene faktore proizvodnje da proizvede robu i usluge, do svoga cilja može doći u dugom ili u kratkom roku.
Opstanak poduzeća na tržištu je strateški cilj svakog poduzeća, i imajući to u vidu ostvaruje se povećanje bogatstva dioničara odnosno vlasnika. Prilikom zadovoljavanja ciljeva, poduzeće mora voditi brigu o zahtjevima i ciljevima ostalih interesnih skupina poput države, zaposlenika, kupaca, dobavljača, vjerovnika itd.
Pojam poslovne krize u današnje vrijeme nije rezerviran samo za školovane ekonomiste, konzultante i specijaliste, ona je prisutna u svakom poslovnom subjektu. Ona je neplanirna i neželjena pojava koja ugrožava opstanak i sigurno poslovanje poduzeća. Svaka kriza je unikatna i ne možemo unaprijed sa sigurnošću znati kako će ona završiti. Pod upravljanjem poslovnom krizom smatra se proces njene prevencije da ne nastane, identifikacije kada nastane i ovladavanja da je prebrodimo. Vrlo je bitno krizu što ranije uočiti u poduzeću, jer time eventualnu štetu svodimo na minimum. Što dulje čekamo, njeno savladavanje postaje sve teže i kompliciranije, a posljedice dugoročnije.
Ipak, pojava krize je relativno normalna pojava. Njena pojava ne mora uvijek biti krivica poduzeća, ali krivica postoji ako se na nju nije unaprijed pripremilo. Postoje mnogi faktori pojave krize na koja poduzeća ne mogu djelovati, poput kravljeg ludila. Ali ta kriza je šansa za poboljšanje i transformaciju poslovanja poduzeća. Svako kvalitetno poduzeće mora imati sustav upravljanja krizom, strategiju djelovanja u krizi, metode prevencije rizika. Kompanije bi nakon krize, u pravilu, trebale biti organiziranije i bolje pripremljene za sljedeću eventualnu krizu. |
