| Abstract | 5. ZAKLJUČAK
Na temelju svega navedenog može se potvrditi početna tezu prema kojoj integracijskim procesima dolazi do stvaranja relativno većih poduzetnika koji će biti prepoznatljivi na tržištu, upravo zbog toga će biti u mogućnosti lakše odgovoriti na potrebe potencijalnih korisnika, ali se i lakše obraniti od aktivnosti konkurenata. Svakako, potrebno je još jednom naglasiti kako integracijske aktivnosti ne moraju uvijek uroditi plodom, ali ako se provede dovoljno detaljna analiza postoji dovoljno velika mogućnost za ostvarivanje iznadprosječnih profita i efikasnosti.
Iz dosadašnjih bankovnih okrupnjivanja u Republici Hrvatskoj može se zaključiti kako vrlo rijetko dolazi do stvaranja velikih financijskih grupa samostalnim rastom financijskih institucija, gotovo uvijek do jačanja tržišnog položaja dolazi spajanjem i okrupnjavanjem među bankama. Neke velike inozemne banke preuzimanje su prihvatile kao svoju jedinu strategiju ulaska na strana tržišta, ne samo zato što bi im bilo teže dobiti odobrenje za osnivanje nove banke, već iz razloga što su se specijalizirale u postupcima spajanja i preuzimanja te to izabrale kao svoj jedinstvenu strategiju ulaska na nova tržišta.
Kada govorimo o stanju u bankovnom sustavu Republike Hrvatske potrebno je još jednom naglasiti kako je jedan od najznačajnijih učinaka ulaska stranih banaka u Hrvatsku taj što su strane banke, kada bi jednom ušle u vlasničku strukturu neke od banaka, postupno stjecale udjele u vlasničkim strukturama drugih, najčešće manjih banaka, te bi ih onda s vremenom pripajali u grupacije. Brojni stručnjaci upravo to navode kao jedan od glavnih razloga drastičnog smanjenja broja banaka. Barem za polovinu banaka koje su u periodu od osamostaljenja Republike Hrvatske do danas izašle iz sustava razlog je neki od oblika okrupnjavanja među bankama, a najvećim su dijelom ta okrupnjavanja bila potaknuta inozemnim kapitalom matičnih institucija koje su preuzimale neku manju bankovnu instituciju.S obzirom na položaj velikih banaka u hrvatskom bankovnom sustavu, ali i financijsku jakost matičnih institucija u inozemstvu sigurno je da su upravo strane banke bile glavni pokretači cjelokupnog procesa okrupnjivanja banaka u hrvatskom gospodarstvu. U narednim se razdobljima očekuje daljnje intenziviranje trenda spajanja i preuzimanja, posebice zbog financijske deregulacije, ali i kao posljedica tehnoloških i informacijskih inovacija.
U prilog takvim trendovima idu i rezultati brojnih američkih istraživanja prema kojima će banke koje su integraciju, ali i općenito širenje na nova tržišta, prihvatile kao strategiju razvoja svojeg poslovanja ostvarivati značajne koristi. Naime, prema navedenim američkim istraživanjima, usprkos modernoj tehnologiji, još je uvijek prisutna izražena potreba za fizičkom blizinom između zajmodavca i zajmoprimca. Tako da fizička prisutnost banaka kroz poslovnice još uvijek ostaje veoma važna, posebice za male poslovne kredite. To upućuje na činjenicu kako se konkurencija mora analizirati na relativno manjem geografskom području zato što se klijenti i dalje u većini slučajeva oslanjaju na banke u neposrednoj blizini.
Da su banke prepoznale koristi integracijskih aktivnosti govori nam i analiza pokazatelja koncentracije, u radu su detaljnije analizirani koncentracijski omjer i Herfindahlov – Hirschmanov indeks. Već na temelju ova dva pokazatelja možemo zaključiti kako je proteklih godina došlo do ubrzanog porasta vrijednosti koncentracija, odnosno do sve većih preuzimanja i spajanja u hrvatskom bankovnom sektoru. Ako te podatke usporedimo s podacima o koncentraciji u okviru EU primijetit ćemo vrlo slična kretanja, zbog čega možemo zaključiti kako proces spajanja i preuzimanja banaka u EU, a time i u RH, još nije dosegnuo svoj vrhunac, posebice ako u obzir uzmemo dolazak regulacijskih promjena koje će olakšati spajanja i preuzimanja. |
