Mobilnost na tržištu rada Europske unije treba osigurati prosperitet kontinenta kroz ujednačen gospodarski razvoj, iskorištavanje komparativnih prednosti, efikasnu specijalizaciju, povećanje produktivnosti te smanjenje nezaposlenosti. Šireći granice Europske unije 2004., 2007., i 2013. godine tržište rada „novih država članica“ postalo je spremno za sudjelovanje na jedinstvenom tržištu slobode kretanja robe, usluga, kapitala i ljudi. Migracije stanovništva u kontekstu Europske unije dobile su drugačiji predznak. Države više ne mogu, formalno, do iste mjere, kao prije, kontrolirati iseljavanje ili useljavanje, a migracije više nisu isključivo ekonomske već na njih utječu i drugi neekonomski faktori poput radnih uvjeta, tehnološkog napretka, klime, itd. Navedene migracijske pojave dočekale su tržište rada „novih država članice“ naspremne, s plaćama nižim od onih u „starim državama članicama“. To je rezultiralo značajnim odljevom stanovništva iz novih u stare države članice.