Ljudi se svaki dan susreću sa velikim brojem odluka koje moraju donjeti. Od odluka što će odjenuti taj dan, što će dorućkovati, kojim će putem krenuti na posao tako i do odluka koje će donjeti na poslu. Kako je odlučivanje neizostavan dio života ljudi tako je odlučivanje i neizostavan dio korporacijskog svijeta. Svako odlučivanje koje se nalazi izvan sfere privatnosti i koje obuhvaća izbor između mogućih inaćica u poslovnim situacijama smatra se poslovnim odlučivanjem. Privatno i poslovno odlučivanje je slično te nema velike razlike između njih. Jedina razlika je upravo u tome tko je subjekt odlučivanja, jer kad se donose privatne odluke one se odnose samo na osobu koja donosi odluku ili njezinu obitelj, dok se poslovne odluke ne odnose samo na osobu koja donosi odluku nego na veći ili manji broj članova neke organizacije, a ponekad i na cijelu organizaciju. Odlučivanja se svodi na izbor odgovarajuće opcije među raspoloživim opcijama i to odlučivanje se može odvijati u uvjetima sigurnosti, rizika i neizvjesnosti. Proces odlučivanja nastoji se opisati kroz različite pristupe te tako preskriptivn pristup opisuje kako bi trebalo odlučivati dok deskriptivni pristup opisuje kako ljudi stvarno odlučuju. Naturalistički pristup odlučivanju je inačica deskriptivnog pristupa te on pokazuje kako ljudi donose odluke u realnim situacija u kojima su ključne varijable koje utječu na odlučivanje: nesigurnost, vremenski pritisak te visoki ulozi. S naturalističkim pristupom povezuju se brojne teorije, neke od njih su: teorija slika, model „kante za smeće“, model (teorija) odlučivanja zasnovan na prepoznavanju, model kognitivne kontrole, model odluka kao efekata aktivnosti, model traganja za dominantnim strukturama odluka, model (teorija) o odlučivanju temeljenom na obrazloženju (konstruiranju mogućih objašnjenja), teorija kognitivnog kontinuuma, model procjene situacije, model ciklusa odluka.