Globalizacija je, kao najvažniji proces ovog stoljeća, značajno utjecala na promjene u načinu poslovanja, a najvažniji od trendova koje je potaknula je razvoj ekonomija zasnovanih na znanju. Znanje sve više postaje temelj modernih ekonomija. Vodeće korporacije diljem svijeta počinju shvaćati da njihova najvrijednija imovina nije materijalna imovina, nego intelektualni kapital. Teorija intelektualnog kapitala nova je, istaknuta teorija koja nije samo izazvala veliku pozornost, već koja uvelike obećava poboljšanje poslovnih rezultata u budućnosti. Najrazvijenije ekonomije svijeta ulažu goleme napore kako bi stvorile uvjete za priljev znanja i ujedno pod svaku cijenu sprječavaju njegov odljev. Europska unija, nažalost, već desetljećima u intelektualni kapital ulaže manje od drugih razvijenih ekonomija, a ta su se ulaganja još dodatno smanjila zadnjih godina radi ekonomske krize koja je nametnula mjere štednje. Europska Unija prosječno ulaže 6.6% svog BDP-a u istraživanje i visoko obrazovanje dok SAD-a ulaže 9.2%, Koreja 9.7% a Japan 7.5%. Takvo stanje predstavlja prijetnju za konkurentnost europske ekonomije u odnosu na druge velike svjetske ekonomije.