| Abstract | U ovom diplomskom radu analizira se utjecaj globalno nastalog egzogenog šoka uzrokovanog virusom COVID – 19, danas poznatog kao korona kriza, na gospodarstvo i monetarni sustav Republike Hrvatske. Pored pokidanih dobavnih lanaca, apsolutnog i naglog zastoja u trgovinskoj razmjeni te razmjeni ljudskog kapitala, uz novonastalu ugrozu zdravlja i životnog standarda stanovništva, rizici za financijsku stabilnost i stabilnost deviznog tečaja bili su glavni izazovi pred kojim su se našle hrvatske monetarne i fiskalne vlasti. Kriza sa simultanom komponentom utjecaja na agregatnu ponudu i potražnju, prvi put je natjerala svjetske ekonomije na usklađivanje smjera monetarnih i fiskalnih odgovora, kako ne bi došlo do inverznog odgovora i osigurala se dovoljna razina kako globalne tako i lokalne likvidnosti. Evidentiranje prve službeno zaražene osobe 2020. godine prouzročilo je velike efekte u izmijenjenim očekivanjima i proizvodnji straha kod stanovništva, gdje se prvi put u fokus opstanka stanovništva nije stavljala samo ekonomska komponenta opstanka i životnog standarda, nego očuvanje života stanovništva i smanjivanje smrtnih slučajeva. Kako bi se minimizirao utjecaj na stabilnost monetarnog, odnosno financijskog sustava u cijelosti, Hrvatska narodna banka je djelovala putem raznih oblika monetarnih intervencija, korištenjem tradicionalnih ali i prvi put u povijesti hrvatskog gospodarstva netradicionalnim instrumentima monetarne politike, unutar kojih je svrha korištenja primarno bila očuvanje stabilnosti dugoročnih prinosa na državne obveznice, a time i stabilnosti portfeljnih ulaganja državnih mirovinskih i investicijskih fondova koji u strukturi svojih ulaganju u velikoj većini imaju državne vrijednosnice, ali i osiguravanje dovoljne razine likvidnosti bankarskom, privatnom te državnom sektoru, kako bi se stvorila podloga za minimizaciju kapitalnih gubitaka privatnih poduzeća ali maksimizacija osigurane razine likvidnosti državnog sektora u svrhu potpore stanovništvu te povećanju fiskalnih rasterećenja. Fiskalna politika poučena greškama iz globalne financijske krize, djelovala je sa glavnim ciljem očuvanja sigurnosti te životnog standarda stanovništva, omogućavajući razne fiskalne potpore fizičkim osobama kroz nekoliko iteracija novčane pomoći, privremeni otpis potraživanja države prema poduzećima najviše pogođenim korona krizom, te osiguravanja neprekidnih linija socijalne pomoći uz zadržavanje postojećeg broja osiguranika. Svjetske ekonomije poput SAD, Japana, te zemlje sastavnice Eurosustava odnosno europske unije, kao predvodnice smjera te reakcija prethodnih kriza, reagirale su u ne toliko različitom opsegu u odnosu na Hrvatsku, naravno ukoliko se izuzme činjenica kako je volumen hrvatskog odgovora neusporediv sa navedenim zemljama, međutim u radu se stavlja fokus na primijenjene instrumente te pravovremeni i pravovaljan fiskalni i monetarni odgovor, ovisno o veličini te stupnju razvijenosti ekonomija. Proučavanjem navedenog, da se zaključiti kako je reakcija hrvatskih monetarni i fiskalnih vlasti bila izuzetno racionalna te adekvatna. Uvođenjem novih praksi korištenja nekonvencionalnih instrumenata monetarne politike uz kohezijsku suradnju dvije glavne razine vlasti, monetarne i fiskalne, kojima je za glavni cilj očuvanje stabilnosti financijskog sektora i hrvatskog gospodarstva, utjecaj korona krize po stanovništvo i privatni sektor daleko je smanjen nego što se predviđalo kroz razne statističke projekcije. |
| Abstract (english) | This thesis analyzes the impact of the global exogenous shock caused by the COVID-19 virus, today known as the corona crisis, on the economy and monetary system of the Republic of Croatia. Besides broken supply chains, an absolute and sudden stoppage in trade and exchange of human capital, in addition to the emerging threat to the health and living standards of the population, risks for financial stability and the stability of the exchange rate were the main challenges faced by the Croatian monetary and fiscal authorities. he crisis, with a simultaneous component of impact on aggregate supply and demand, for the first time has forced world economies into harmonizing the direction of monetary and fiscal responses, in order to avoid an inverse response and ensure a sufficient level of both global and local liquidity. With the notation of the first officially infected person in 2020, has caused great effects in changing expectations and creating fear among the population, where for the first time the focus of the population's survival was not only the economic component of survival and living standards, but the preservation of the population's life and the reduction of deaths. In order to minimize the impact on the stability of the monetary and financial system as a whole, the Croatian National Bank acted through various forms of monetary intervention, using traditional, and for the first time in the history of the Croatian economy, non-traditional instruments of monetary policy, within which the purpose of use was primarily to preserve stability of the long-term yields on government bonds, and thus the stability of portfolio investments of state pension and investment funds, which in the structure of their investments in the vast majority have government securities, but also ensuring a sufficient level of liquidity to the banking, private and government sectors, in order to create a basis for minimizing capital losses of private companies, but the maximization of the secured level of liquidity of the state sector for the purpose of supporting the population and increasing fiscal relief. Fiscal policy, taught by the mistakes of the global financial crisis, acted with the main goal of preserving the safety and living standards of the population, enabling various fiscal supports for natural persons through several iterations of financial aid, temporary write-off of the state's claims against companies most affected by the corona crisis, and ensuring continuous lines of social assistance while retaining the existing number of insured persons.
World economies such as the USA, Japan, and other countries forming the Eurosystem , i.e. the European Union, as the leaders of the direction and reaction of previous crises, reacted to a not so different extent compared to Croatia, of course if we exclude the fact that the volume of the Croatian response is incomparable with the aforementioned countries, however, the paper focuses on the applied instruments and the timely and valid fiscal and monetary response, depending on the size and degree of development of the economies. By studying the above, it can be concluded that the reaction of the Croatian monetary and fiscal authorities was extremely rational and adequate. By introducing new practices of using non-conventional instruments of monetary policy with the cohesive cooperation of the two main levels of government, monetary and fiscal, whose main goal is to preserve the stability of the financial sector and the Croatian economy, the impact of the corona crisis on the population and the private sector was much reduced than was predicted through various statistical projections. |
