| Abstract | Gospodarski razvoj neke zemlje i društva u suvremenim je okolnostima nezamisliv bez
upotrebe raznih vidova energije kao osnovnih inputa u proizvodnom procesu. Osiguravanje
opskrbe energijom i uspostavljanje energetske sigurnosti još uvijek je pretežno usmjereno na
dobavu fosilnih izvora energije (ugljena, nafte i plina) u čemu je prioritet osiguranje nafte i
plina. Bez obzira na sve veću važnosti obnovljivih izvora, energenti poput nafte obilježili su
velik dio povijesti a i sadašnjosti po pitanju svoje važnosti za mnoga gospodarstva. Plin kao
‘’energent budućnosti’’ spada u skupinu fosilnih energenata, ali je ipak poželjniji od nafte po
pitanju čistoće, iskoristivosti i ispuštanja štetnih tvari. Bez obzira na sve one štetne činjenice o
kojima govorimo kada su u pitanju fosilni energenti, neke zemlje i dalje su veliki izvori ovih
energenata te ih je stoga potrebno analizirati i reći nešto više o njihovoj upotrebi u nekim
gospodarstvima. Nafta je postupno, ali brzo, u velikoj mjeri istisnula ugljen kao izvor energije
koji se odavno smatra najprljavijim i najštetnijim energentom. Do toga je došlo radi bolje
iskoristivosti nafte u suvremenim procesima sagorijevanja i radi njezine prednosti u zaštiti
okoliša. Još veća ekološka prednost prirodnog plina i pronalaženje gigantskih plinskih ležišta,
uvjetovali su da je plin preuzeo prvo mjesto među energentima. O plinu se puno govori i
može se reći da je ušao u sustav korištenja, ali ne još u tolikoj mjeri kao nafta koja je ipak
ispisala povijest sa svojom važnošću. Energija je ta koja je ljudski razvoj pokretala još od
prapovijesnih razdoblja nastanka ljudske civilizacije pa sve do danas. Energetski sektor je
danas u svijetu jedan od sektora koji posluje najprofitabilnije i koji stoga može u velikoj mjeri
utjecati i na samo gospodarsko stanje svake pojedine zemlje jer bez njega ne bi bilo ni
napretka. Naravno zemlje koje imaju svoje energente kao što su Saudijska Arabija, Ujedinjeni
Arapski Emirati i Iran koji su analizirani u ovom radu i izvoze ih u druge zemlje u puno su
boljem položaju što se tiče gospodarske i energetske situacije dok sa političkog gledišta one
su glavna meta svjetskih velesila koje promatraju kako do njih doći jer svima je jasno kolike
mogućnosti one pružaju. Uz navedene zemlje koje su također članice OPEC-a (Organizacije
zemalja izvoznica nafte) tu se ubrajaju i ostale zemlje članice kao što su:
Alžir, Angola, Ekvador, Ekvatorska Gvineja, Indonezija, Irak, Kuvajt, Libija, Nigerija i Venezuela koje su također glavna politička meta zbog svog bogatstva primarnim energentima, a ponajviše naftom. |
