Abstract | Na osnovu svega izloženog, može se zaključiti da inovacije predstavljaju nužnost u današnje vrijeme. Za većinu poduzeća, uvjeti poslovanja i opstanka na tržištu su teži nego ikad. Kako bi poduzeća opstala u turbulentnom okruženju i prilagodila se brzim promjenama, moraju neprestano inovirati svoje proizvode, usluge ili procese. Realizacija inovacija je vrlo složen proces koji se odvija kroz nekoliko faza te on nije statičan, već se mijenja i prilagođava kako bi osigurao konkurentsku prednost. Odvija se uz stalni nadzor menadžmenta zaduženog za inovacije. Njegov zadatak je da prati promjene koje se svakodnevno odvijaju na tržištu, posebno zahtjeve za inovativnošću. Da bi se inovacija uspješno realizirala, svi kadrovi u poduzeću moraju surađivati i upotpunjavati jedan drugoga.
Poduzeća sve više otvaraju svoje poslovanje prema van, tzv. model otvorenog inoviranja i povezuju se sa vanjskim partnerima te za razvoj inovacija koriste unutarnje i vanjske ideje, tehnologiju i resurse. Model otvorenog inoviranja rezultira boljom fleksibilnošću te poduzećima nudi razne mogućnosti i vrijeme za donošenje odluke vezane uz samo inoviranje uz angažiranost i podršku samog vrha. Stalna inoviranja pridonose u ostvarivanju konkurentske prednosti.
Osnovu iznadprosječnog poslovanja u dugom roku predstavlja održiva konkurentska prednost. Dvije osnovne konkurentske prednosti: diferencijacija i niski troškovi u kombinaciji s rasponom aktivnosti koje poduzeće može ostvariti dovode do tri generičke strategije: troškovno vodstvo, diferencijacija i fokusiranje za postizanje iznadprosječnog poslovanja. Strategija fokusiranja ima dvije inačice: fokusirano troškovno vodstvo i fokusirana diferencijacija. Svaka generička strategija uključuje drugačiji put u ostvarivanju konkurentske prednosti, kombinirajući odgovarajuću vrstu konkurentske prednosti u skladu sa strategijskim ciljem. Strategije troškovnog vodstva i diferencijacije usredotočuju se na konkurentsku prednost u širokom rasponu industrijskih segmenata, dok se strategije fokusiranja usredotočuju na konkurentsku prednost unutar uskog segmenta. Trenutna konkurentska prednost smanjuje se pojavljivanjem konkurencije i učestalim kopiranjem od strane drugih poduzeća. Poduzeća koja nisu u stanju inovirati, riskiraju da zaostanu za konkurencijom koja bi mogla preuzeti vodstvo. Postoji širok spektar inovacijskih strategija ( strategija nuđenja platforme, strategija tržišne segmentacije, strategija akvizicije, strategija partnerstva,…) koje se koriste u svrhu kreiranja konkurentske prednosti i koje se prilagođavaju trenutnim dešavanjima u okruženju, jer poduzeća koja uspiju u tome, mogu očekivati pozitivan rezultat na dugi rok. |