| Abstract | Godina 2008. donijela je mnogo promjena financijskim tržištima. Iako je skupno
financiranje već postojalo i ranije, doduše u jednostavnijem obliku, nove okolnosti doprinijele
su njegovoj popularnosti i razvoju. Svijet financija je postao oprezniji, banke nesklone
pretjeranim rizicima, a poduzetnici, u potrazi za novčanim sredstvima, skloniji traženju novih
rješenja. Činjenica je da nitko ne može predvidjeti kako i na koji način će skupno financiranje
utjecati na financijska tržišta, ili na ekonomije. Skupno financiranje je definitivno prepoznato
kao veliki potencijal koji može djelovati višestruko, pomoći malim poduzetnicima da dođu do
početnog kapitala i u konačnici, pomoći ekonomijama da se oporave. Strategija Europske
unije do 2020. prepoznala je skupno financiranje kao bitan čimbenik oporavka jer potiče malo
poduzetništvo. Svjetska banka je čak objavila izvješće u kojem predviđa veliki rast skupnog
financiranja u zemljama u razvoju. Uz potporu vlada i razvojnih organizacija, skupno
financiranje moglo bi postati koristan alat i u zemljama u razvoju. Skupno financiranje još
uvijek predstavlja fenomen razvijenih zemalja, međutim njegov potencijal za poticanje
inovativnosti i stvaranje poslova u zemljama u razvoju nije prošao nezamijećen. U mnogim
ekonomijama u nastajanju postoje pojedinci s dovoljnim znanjem i iskustvom te kapitalom.
Ekonomije u razvoju imaju potencijal potaknuti rast skupnim financiranjem kako bi
„preskočile“ tradicionalne strukture tržišta kapitala i financijske regulatorne režime razvijenog
svijeta. Zemlje u razvoju mogle bi koristiti iskustva razvijenih zemalja i u svom razvoju
izbjeći njihove greške te ubrzati razvojni proces, naravno, uz ostvarenje određenih preduvjeta.
Što se pak tiče razvijenih zemalja, u Europi primjerice postoje prevelika odstupanja.
Ujedinjeno Kraljevstvo, lider na tržištu, ulaže znatna sredstva i osluškuje tržišta kako bi
pravovremeno odgovorio na njegove potrebe i kako bi regulativa išla ukorak s trendovima.
Druge zemlje još nisu na tom stupnju; nisu donijele regulativu posebno osmišljenu za ovaj
alternativni način financiranja ili pak primjenjuju već postojeću regulativu koja ne obuhvaća u
potpunosti skupno financiranje. Hrvatska pak još uvijek nema ni pravnu definiciju skupnog
financiranja. Kako god bilo, za tržište za koje se predviđa da će u 2015. premašiti iznos od
1.300 milijuna eura, i to samo na europskoj razini, ne uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo,
vrijedi se potruditi. |
