| Abstract | Različite su, ali i slične definicije troškova različitih autora. Ravlić i sur. trošak definiraju kao vrijednost utrošenih resursa u proizvodnji novih ili u stvaranju određenih učinaka koja je izražena u novcu. Prema Petričeviću trošak je novčano izražen utrošak, odnosno novčano iskazan utrošak faktora proizvodnje i primljenih usluga koji su nastali u stvaranju proizvoda ili usluga. Tušek trošak definira kao novčani izraz za resurse koji su upotrijebljeni kako bi se postigao određeni cilj ili ostvario učinak, kao što je npr. proizvodnja proizvoda. Troškovi se razlikuju odnosno dijele se prema prirodnoj vrsti ili pojavnom obliku, prema poslovnim funkcijama, prema segmentu i mjestima troška, prema načinu raspoređivanja na nositelje, prema reagiranju na stupanj zaposlenosti kapaciteta, prema načinu zaračunavanja pojedinom razdoblju, prema utjecaju na poslovni rezultat, prema ulaganju u poslovni proces, prema doprinosu kvaliteti. Troškovi, između ostalog, izravno utječu na poslovni rezultat poduzeća i zbog toga je glavni zadatak menadžera pravilno upravljanje troškovima. Uz kontinuirano unapređenje poslovanja i postizanje konkurentske prednosti, jedan od glavnih ciljeva poduzeća i menadžera koji njime upravljaju je ostvarenje ciljeva poslovanja uz što niže troškove. Računovodstvo troškova osigurava menadžerima i drugim internim korisnicima u poduzeću informaciji vezano uz obračun i kalkulaciju svih vrsta troškova ih financijskog računovodstva. Uz menadžere, u upravljanju troškovima je potrebna i potpuna uključenost svih zaposlenika na svim hijerarhijskim razinama. Danas postoje brojne metode i postupci obračuna troškova, koje se sve mogu podijeliti na tradicionalne i suvremene metode. Svako poduzeće donosi odluku o metodi obračuna troškova koji su za nju najprikladniji, koji će joj najbolje odgovarati, a ovisno o djelatnosti kojom se poduzeće bavi, o svojim ciljevima itd., a najčešće se kombinira više različitih modela. Iako se tradicionalnim metodama danas pronalaze brojni nedostaci, one se ipak zbog svoje jednostavnosti još uvijek dosta koriste. U proizvodnoj djelatnosti je važno pravilno obračunati i alocirati troškove proizvodnje jer je isto važno za pravilno utvrđivanje jediničnog troška proizvoda. Metode koje se koriste za navedeno su metode vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda, metode obračuna troškova zaliha sirovina i materijala, metode obračuna amortizacije, metode raspoređivanja općih troškova proizvodnje s pomoćnih na glavna mjesta troškova, metode raspoređivanja općih troškova proizvodnje s glavnih mjesta troškova na nositelje troškova (proizvode i usluge). Cilj poslovanja svakog poduzeća je uspješno poslovanje, odnosno poslovanje sa dobiti. Pri tome je i kontinuirano povećanje dobiti također cilj poduzeća. Povećanje dobiti se može ostvariti povećanjem prihoda uz zadržavanje nivoa troškova ili smanjenjem troškova uz zadržavanje razine prihoda. Međutim, poduzeće treba razmotriti i da li je povećanje prihoda ili značajno smanjenje troškova održiva opcija ili će za povećanje dobiti morati poduzeti neke druge aktivnosti. |
