Sažetak | Da bi se uspostavila ravnoteža u bilanci plaćanja i uklonio njezin deficit, zemlje obično pribjegavaju devalvaciji svoje valute, čime pojeftinjuju svoju robu i usluge za inozemstvo. Krajnji efekt koji se očekuje jest povećanje izvoza, a smanjenje uvoza, dakle, proces koji će dovesti do ravnoteže u platnoj bilanci. Efekti devalvacije ne vide se odmah, s tim da ona u početku najprije donosi negativne posljedice (povećanje cijena uvoza), a tek potom dolazi do rasta izvoza – što je u teoriji poznato kao „J“ krivulja. Ta krivulja pokazuje da devalvacija u kratkom roku pogoršava vanjskotrgovinsku bilancu, da bi je nakon određenog vremena popravila. Analiza devalvacija u svijetu pokazala je da ona daje različite rezultate od zemlje do zemlje. Prema tome, pozitivni učinci devalvacije u zemlji zavise od brojnih čimbenika, usklađenosti pojedinih segmenata ukupne ekonomske politike, dosljednosti u provođenju, točnosti procjena itd. U suprotnom ishitrena, nekonzistentna i s drugim politikama nesinkronizirana devalvacija može dovesti do još većih neravnoteža i problema.
Cilj zagovornika promjene tečaja kune je poticanje izvozne komponente hrvatskog gospodarstva, dakle onih poduzeća orijentiranih na inozemno tržište. Uspješnost takve politike tečaja na stimulaciju izvoza ovisit će uglavnom o elastičnosti potražnje za hrvatskim proizvodima na inozemnom tržištu, strukturi izvoza i stupnju tehnološke razine proizvoda koji se izvoze. Devalvacijom kune, koja bi za posljedicu imala ekspanzivnu monetarnu politiku, bilanca plaćanja Hrvatske ne bi se poboljšala. Problem vanjskotrgovinskog položaja Hrvatske leži u činjenici da naše gospodarstvo ne proizvodi dovoljno, a osim toga, oni proizvodi koji se izvoze nisu dovoljno konkurenti prema proizvodima koje Hrvatska uvozi. Logika za devalvacijom kune javila bi se onda kada bi Hrvatska imala snažno gospodarstvo i „jaku“ kunu koja bi, ako je previše „jaka“ u odnosu na druge valute, destimulirala zemlje partnere za uvozom hrvatskih proizvoda zbog visokih troškova uvoza. Devalvacija kune u konačnici bi, zbog daljnjeg makroekonomskog pogoršanja do kojeg bi tada došlo, za rezultat imala daljnje pogoršanje u bilanci plaćanja, gubitak deviznih rezervi i ekspanziju duga denominiranog u stranoj valuti. |