| Sažetak | Usprkos mnogobrojnom iseljavanju hrvatskog stanovništva, iz Hrvatske je u posljednjih 150 godina iselilo i mnogobrojno nehrvatsko stanovništvo, pa je kao izravna posljedica toga Hrvatska danas vrlo homogena zemlja. Međutim današnja homogenost po pitanju nacionalne strukture je zapravo najmanje važna posljedica, koja je proizašla iz čitavog iseljavanja iz Hrvatske. Najvažnija, a ujedno najgora posljedica iseljavanja je starenje stanovništva. Kod slučajeva političkih emigracija iseljavalo je stanovništvo svih dobnih skupina, ali u slučajevima ekonomskih migracija većina stanovnika je bila mlađe i zrele dobi. Hrvatska pri tome nije gubila samo stanovnike koji su iselili, nego i stanovnike koji bi tek došli na svijet kroz prirodan razvoj događanja. Zato se smatra da u čitavom svijetu živi nekoliko milijuna Hrvata izvan hrvatskih granica, gdje ne spadaju samo oni na privremenom ili trajnom radu, ili generacije Hrvata koje su emigrirale prije više od stotinu godina, već i njihova djeca. Treba kazati kako hrvatski emigranti u glavnini se ne odriču, niti zaboravljaju svoju domovinu, ali kako vrijeme prolazi i stižu nove generacije, sva ta hrvatska djeca postaju sve manje „hrvatska“, tj. često se više ni ne izjašnjavaju kao Hrvati na popisu stanovništva tih zemalja. Takva situacija bi se jedino dala donekle spriječiti, kada bi zemlja gospodarski napredovala i stvorila uvjete u kojima bi se hrvatski emigranti masovnije vraćali. Nije uopće dvojbeno da u Hrvatskoj, zemlji relativno male gustoće stanovništva, ima prostora za sve. Problem je što posla nema za sve, pa trenutno ni za one koji u Hrvatskoj žive. Realno je za očekivati da se u dogledno vrijeme hrvatski emigranti neće masovnije vraćati u svoju domovinu, ili domovinu svojih predaka, a istovremeno kako vrijeme prolazi, Hrvata u emigraciji će jedino biti više ukoliko se nastavi trend iseljavanja. |
