| Sažetak | Kako bi se utvrdila uspješnost neke ekonomije na međunarodnom tržištu, određuje se
njen stupanj konkurentnosti u odnosu na ostale države na svjetskoj razini, a što je veća
konkurentnost, veća je i njena profitabilnost. U današnjem svijetu gospodarstvo gotovo svake
zemlje ovisno je o globalizaciji, pa u skladu s tim, svaka država nastoji putem globalizacije
gospodarstva što uspješnije se uključiti u međunarodnu podjelu rada, te razmjenu dobara i
usluga.
Kada se promatra hrvatsko gospodarstvo i odnosi RH sa inozemstvom, prije svega
može se zaključiti kako je ulazak Hrvatske u Europsku uniju omogućio Hrvatskoj veću
konkurentnost i dostupnost brojnijim tržištima, na koje do tada nije imala pristupa, te su se
usklađivanjem zakona sa zakonodavstvom Europske unije povećale hrvatske prilike za uvoz i
izvoz dobara i usluga. No, hrvatsko gospodarstvo uvelike zaostaje za ostalim gospodarstvima
Europske unije, korištenje tehnologije je još u povojima, a izvoz već dugi niz godina ne prati
dinamiku uvoza, pa se stvorio deficit u platnoj bilanci, a donedavna recesija također je dovela
do smanjenja sveukupne robne razmjene sa inozemstvom. Već dugi niz godina hrvatski uvoz
puno je veći od izvoza, a unatoč nastojanjima i ciljevima hrvatskog gospodarstva da se ojača
izvoz, te samim time poveća konkurentnost gospodarstva, što je nužno za ostvarenje boljeg
plasmana na tržištu, to je i dalje pitanje na koje nema konkretnih odgovora i rezultata za
poboljšanje. Iako je posljednjih mjeseci BDP napokon krenuo uzlaznom putanjom, još uvijek
je dugi put koji Hrvatska mora prijeći kako bi dovela do dugoročnog porasta životnog
standarda, te razvoja gospodarstva. |
