| Sažetak | Porast očekivanog trajanja života zabilježen kroz povijest predstavlja jedno od najvećih
postignuća čovjeka. Iako su mnogo puta dana razna predviĎanja gornjih granica rasta
životnog vijeka, svaki put su te granice premašene, pa ne postoji razlog zašto se trend rasta ne
bi nastavio i u budućnosti.
Tom pomicanju granica životnog vijeka uvelike je pridonio razvoj medicine, kojim su isprva
smanjene stope infantilnog mortaliteta, a zatim i stope mortaliteta stanovništva starije dobi.
Ipak, današnje društvo bori se s novim izazovima i ograničenjima životnog vijeka, a to su
kardiovaskularne bolesti, rak i pretilost. Ne manje važan je i utjecaj okoliša na naše zdravlje.
Čovjek je sam svojim djelovanjem narušio prirodnu ravnotežu i konstantno onečišćuje okoliš,
što u konačnici djeluje negativno na njegovo zdravlje. Iako se ne može sa sigurnošću tvrditi
što će se dogoditi u budućnosti, moj osobni stav, proizašao iz istraživanja za potrebe pisanja
ovog rada, je da se očekivano trajanje života može produžiti za nekoliko godina, no da ne
može rasti undegled, tj. da ipak postoji granica životnog vijeka. Pritom ne mislim na fiksnu
granicu, jer životni vijek ovisi i o osobinama pojedinca, već na odreĎenu prosječnu dob
doživljenja koju ljudska vrsta neće moći nadmašiti iz više razloga. Osim nepobitnih dokaza
bioloških ograničenja, smatram da se organizmi ne mogu u potpunosti izolirati od vanjskih
utjecaja i uzročnika smrti, kao što je primjerice ranije spomenut utjecaj okoliša na naše
zdravlje, te da se isti ne mogu eliminirati. Čak i da se pronaĎe način za liječenje kroničnih
bolesti kojim bi se produljio životni vijek, smrt je neizbježna jer za propadanje stanica i
opadanje vitalnosti organizma nema lijeka. Jednako kao što je čovjek evoluirao kroz povijest,
tako su nekad najopasnije bolesti, zaraze i infekcije, danas zamijenile nove, pa pretpostavljam
da bi se u budućnosti pojavile nove pošasti. Sasvim je moguće i da će genetski inžinjering
pronaći način za regeneraciju ili obnavljanje oštećenih stanica i tkiva, meĎutim, to povlači
druga još ozbiljnija pitanja zbog kojih mislim da se to nikada uistinu neće ostvariti, a tiču se
promjene u strukturi stanovništva, eventualnog pomicanja dobi radno aktivnog stanovništva te
reorganizacije mirovinskog, socijalnog i zdravstvenog sutava. Zbog povećanog broja
stanovništva starije dobi javio bi se problem njegova uzdržavanja i njege. |
