| Sažetak | Siromaštvo je definirano „kao materijalni deficit, koji ima za posljedicu slabe socijalne odnose, nesigurnost i ovisnost o drugima, nisko samopouzdanje i bespomoćnost“. Ono nije samo nedostatak novca već i lišenost prilika, gubitak dostojanstva čovjeka, nedostatak izbora, nemogućnost stvaranja prilika za dostizanje životnog standarda, a ponajprije je siromaštvo nedostatak nade. Ono je globalni problem današnjice. U 21. stoljeću svijet je podijeljen na one koji mnogo novca troše na različite preparate za mršavljenje, one koji jedu kako bi živjeli te oni posljednji koji su u strepnji jer ne znaju da li će i od kuda dobiti slijedeći obrok. Jaz između bogatih i siromašnih sve više raste. Tome pogoduje i globalizacija koja nije dovoljno snažna kako bi povezala svijet, već je njena ranjivost vidljivija u povećavanju nejednakosti i raznolikosti.
Na pitanje što učiniti u pogledu problema siromaštva, najadekvatniji odgovor pronalazimo unutar same zemlje. Svaka inozemna pomoć, koliko stimulirajuća bila, ujedno može djelovati destimulirajuće. Kada je nešto dano, čovjek nema osjećaja brižnosti, štedljivosti, poštenja, rada i katkad djeluje da je zemlja kojoj je data pomoć, zapravo nesposobna, time su stanovnici demotivirani. Tako se dolazi i do pojma civilnoga društva koji je sinonim dobroga društva. Društva prožetoga poštenjem, samodisciplinom, tolerancijom, pravdom, marljivošću i sl..
Organizacije civilnog društva su nevladine, neprofitne, neovisne te imaju slobodu zajedničkog udruživanja i djelovanja u kojima se prepoznaje opće dobro. Država nije u mogućnosti samostalno suzbiti problem siromaštva i socijalne isključenosti, stoga taj problem nastoji suzbiti različitim putevima, a jedan od njih su organizacije civilnoga društva. |
