U ovom radu se fenomen likvidnosti prikazuje u interakciji središnje banke i komercijalnih banaka. Monetarna politika, koju određuje država, a koja se provodi putem središnje banke, dio je ekonomske politike kojom država utječe na ponudu novca i gospodarska kretanja u određenom razdoblju. Primarni cilj djelovanja Hrvatske narodne banke je stabilnost cijena. Dok središnja banka s jedne strane ne može biti nelikvidna, komercijalne banke zbog loše poslovne politike mogu lako zapasti u nelikvidnost, te drugim riječima, mogu propasti. Središnja banka je posljednji oslonac likvidnosti komercijalnim bankama, a komercijalne banke su oslonac likvidnosti gospodarskih subjekata iz sfere realne ekonomije. Zbog toga je veoma važno da središnja banka, a i komercijalne banke vode računa o likvidnosti. U monetarnom smislu pod likvidnošću smatramo dovoljnu količinu novca ponuđenu gospodarstvu, što uključuje i banke. Iz tog temeljenog odnosa izvodi se likvidnost na mikro razini kao predmet pravovremenog izvršenja dospijelih obaveza, što nije moguće ako nema dovoljno novca. U radu su se analizirati složeni mehanizmi kreiranja novca kroz primarnu i sekundarnu emisiju i instrumenti kojima se HNB-e u tom smislu najviše služi. Također se prikazao način upravljanja likvidošću od strane središnje banke iz Eurozone.